Ivo Andrić je 43 godine nakon svoje smrti i 57 godina nakon osvajanja Nobelove nagrade izložen ruglu od strane vlastitih ideoloških potomaka. Emir Kusturica apsolutno nesvjesno Ivu Andrića izlaže višegradskom turbo-folk cirkusu kojim samo dodatno umanjuje njegovu historijsku bitnost i kojim ga još više gura u ponor srpskog nacionalizma.


Prije dva dana direktor Andrićevog instituta Emir Kusturica u beogradskom Medija centru saopćio je javnosti da je Veliku nagradu Ivo Andrić za najbolju knjigu u protekloj godini dobio srbijanski rock muzičar Borisav Đorđević. Bora Čorba dobio je nagradu za svoju knjigu poezije Pusto ostrvo, dok je nagradu za životno djelo dobio kineski pisac Yu Hua. Osim predsjednika Emira Kusturice, članovi žirija bili su književni teoretičar i univerzitetski nastavnik Jovan Delić te novinar i pisac Muharem Bazdulj.

Kako prenose mediji, direktor Andrićevog instituta Emir Kusturica na konferenciji za medije izjavio je kako ima namjeru internacionalizirati ovu nagradu, te je izrazio želju da se ime „našeg nobelovca vezuje za pisce svih svjetskih pisama, a ne samo srpsko“. Velika nagrada Ivo Andrić postoji nekoliko godina, a ko god je pratio ove circenzijske igre vješto umotane u plašt kulture poznato mu je da su dosadašnji laureati ove nagrade uglavnom bili ideološki istomišljenici Emira Kusturice i ekipe okupljene oko projekta Andrićgrad bez obzira na istinski kvalitet njihovog literarnog rada, a jedini stranac prije kineskog autora koji je dobio Andrićevu nagradu bio je Zahar Prilepin iz Rusije. Jeste morbidno razmišljanje, ali nije slučajno da baš Rus i Kinez budu prva dva strana laureata Kusturičinog književnog projekta. Ipak, povjerovat ćemo u to da je Yu Hua, višestruko nagrađivani kineski novelist i esejist s dugim stažom pisca, kolateralna šteta pokušaja internacionalizacije Kusturičine nagrade i pokušat ćemo ga odbraniti time da ni sam nije svjestan ko mu je dodijelio nagradu i po kome osvojena nagrada nosi ime.

Matija Bećković, pisac i trenutni predsjednik Upravnog odbora Andrićevog instituta, izvalio je najveću besmislicu na press konferenciji koja, iako je tek januar, ima veliki potencijal da postane nonsens 2018. godine u konkureciji najvećih provala izrečenih za medije. On je rekao da se ime Bore Đorđevića na engleskom jeziku prevodi kao Bob Dylan, a javnosti je ostavio da razmisli da li se nešto gubi u prijevodu. Da stvar bude još grotesknija, kazao je da Bora Čorba podjednako zaslužuje Nobelovu nagradu kao i Bob Dylan. Također, Bećković je kazao kako se glavni čovjek sastava Riblja čorba počeo baviti pisanjem poezije u vrijeme kad za poeziju niko nije bio zainteresiran. Bilo koju od ovih izjava uopće nije potrebno komentirati, sve je rekao Matija Bećković.

Izjavu za medije dao je i Muharem Bazdulj, rođeni Travničanin s adresom prebivališta u Beogradu i sin bh. spisateljice Nure Bazdulj-Hubijar. Osim što je pola vremena predviđenog za svoj govor potrošio pričajući anegdote vezane za život Ive Andrića, Muharem Bazdulj je kolegama novinarima kazao kako se Velika nagrada Ivo Andrić dodjeljuje treći put i da imena dosadašnjih dobitnika najviše govore o nastojanjima organizatora da ovo priznanje učine dostojnim imena za njega i organizatore velikog Ive Andrića. Uz duboko poštovanje lika i djela ruskog i kineskog autora, priznanja njima nisu relevantan dokaz internacionalne vrijednosti ove nagrade, te je ova Bazduljeva izjava iole u književnost upućenim ljudima zazvučala poprilično ironično. Za sve one koji ne znaju, Muharem Bazdulj duži niz godina boravi u Beogradu u kojem piše kolumne za niz srbijanskih online i printanih medija, a za vrijeme boravka u glavnom gradu susjedne nam Srbije poprilično je ujednačio svoje mišljenje s dominantnim mišljenjem tamošnjeg građanstva. Također, kuloarski se već duže vrijeme spominje da je glavni pokrovitelj rada Muharema Bazdulja upravo Emir Kusturica.

O Ivi Andriću sve priče davno su ispričane. Nekadašnji pripadnik organizacije Mlada Bosna, diplomata koji je prisustvovao nacističkoj vojnoj paradi, vrlo vjerovatno mason, neporecivi islamofob, čovjek čija doktorska disertacija na skoro svakoj stranici sadrži bar po jednu antimuslimansku poruku konačno dobija svoje pravo mjesto u historiji. Ivo Andrić je 43 godine nakon svoje smrti i 57 godina nakon osvajanja Nobelove nagrade izložen ruglu od strane vlastitih ideoloških potomaka. Emir Kusturica apsolutno nesvjesno Ivu Andrića izlaže višegradskom turbo-folk cirkusu kojim samo dodatno umanjuje njegovu historijsku bitnost i kojim ga još više gura u ponor srpskog nacionalizma.

S druge strane, ne zna čovjek da li da se smije ili da plače kad vidi da i dalje postoje oni koji grčevito brane lik i djelo Ive Andrića i koji liju svoju krv i znoj kako bi dokazali kako je on predmet teške zloupotrebe čija je svrha osnaživanje srpskog nacionalizma. I najveći zagovornici teze da je Ivo Andrić bio ideolog rijetko se upuštaju u rasprave koje za cilj imaju nipodaštavanje Andrićeve vještine pisanja, ali je nedvojbeno da je dosta puta spomenuti Andrić bio neko ko je eksplicitno pisao negativno o jednom narodu i jednoj vjerskoj skupini. Dakle, gospodo, nije problem jezičko uobličenje, problem je u sadržaju! Vrlo je teško dokučiti razloge zašto bi neko branio čovjeka čija su djela puna bezrazložnog prijezira (eufemizam) prema Drugome, ali je moguće pretpostaviti da se jedan od razloga krije u činjenici da je Ivo Andrić dobitnik Nobela, tj. da je za svoj literarni rad dobio najveću književnu nagradu. Vrlo vjerovatno će još dugo vremena ostati enigma kako je uopće Nobelovu nagradu, koja je svojevrsni simbol pacifizma, mogao dobiti čovjek koji je bio jedan od sudionika nacisitičkih parada i koji je kroz svoje radove jasno iskazivao netrpeljivost prema jednom dijelu društva.

Drugi, ujedno i završni čin komedije u režiji Emira Kusturice dobija svoj nastavak sutra kad će biti svečano uručene nagrade dobitnicima.

Foto: Klix

  • author's avatar

    Autor: Mirza Abaz

    Mirza Abaz rođen je u mjesecu septembru 1996. godine u Sarajevu. Studira bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnosti naroda BiH na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Od malih nogu pokazuje interes za jezik i književnost i nije iznenađenje što je počeo filologiju i profesionalno izučavati. Do ovog trenutka bio je vanjski saradnik i glavni urednik nekoliko web portala, a svoje tekstove objavljivao je i u printanim časopisima.

  • author's avatar