Semir Osmanhodžić je mladi likovni umjetnik rođen 13. maja 1987. godine u Gračanici. Osnovno obrazovanje završio je u rodnom mjestu, a u Gračanici završava i Srednju ekonomsku školu. Prolazi šest godina od Semirovog završetka srednje škole do upisa na Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje diplomira 2015. godine. Danas živi i radi u Gračanici kao slobodni umjetnik.


Odakle želja za studiranjem na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu?

Od svih akademija koje su se bavile likovnom umjetnošću, a koje su mi bile u opticaju za studiranje, Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu bila je najprestižnija i lično smatram da nudi najveće znanje tako da sam baš nju izabrao za studiranje. Što se tiče želje, moram reći da nikad nisam ni sanjao da ću studirati likovnu umjetnost, ali ja sam čovjek koji vjeruje u sudbinu te mislim da se od sudbine i u ovom slučaju nije moglo pobjeći.

Za vrijeme studija ste živjeli u Sarajevu, tj. preselili ste se iz Gračanice u glavni grad naše države. Kako je promjena sredine djelovala na Vaše umjetničko stvaranje?

Svakako da je Sarajevo pozitivno utjecalo na moju kreativnost. To je grad koji mnoge ljude inspirira i mnogi mu se vraćaju. Odrastao sam u relativno maloj sredini tako da sam u Sarajevu mogao osjetiti jedan sasvim novi način života te sam to pokušao predstaviti u nekim svojim radovima. Čak sam i svojom prvom samostalnom izložbom pokušao na svoj način predstaviti ritam života u Sarajevu.

Koliko ste do ovog trenutka imali izložbi?

Imao sam jednu samostalnu izložbu u galeriji ‘Raiffeisen’ banke u Sarajevu i više kolektivnih izložbi.

Smatrate li da je Vaše zanimanje perspektivno ako uzmemo u obzir činjenicu da se svakim danom sve manje pažnje posvećuje kulturi i umjetnosti?

Umjetnicima je uvijek bilo teško živjeti, a samo rijetki su bili u mogućnosti za života da uživaju. Međutim, globalno teška situacija i siromaštvo ne znači da nema ljudi koji sebi mogu priuštiti neki umjetnički rad te se svakim danom sve više ljudi interesira za ovaj tip umjetnosti. Pojava društvenih mreža je vrlo pozitivno djelovala na likovnu umjetnost, a taj doprinos se ogleda u lakšem promoviranju autora i njihovog rada.

Kad noć želi da postane dan

Objektivno govoreći, kupuju li ljudi slike?

Kao što sam prethodno naveo, povećana je zainteresiranost, ali može se reći da u globalu ljudi nisu navikli na kupovinu slika. Naravno, postoji krug zaljubljenika u umjetnost koji su uvijek spremni kupiti sebi kvalitetnu umjetninu. Ja danas ne bih bio slobodni umjetnik da se nije moguće baviti ovim poslom. Ja živim od prodaje slika.

Da li u likovnoj umjetnosti, kao u muzici, postoji nešto što se etiketira kao šund ili ipak svaki crtež ili slika ima određenu umjetničku vrijednost?

Svakako da šund i kič postoje u likovnoj umjetnosti kao i u svim drugim umjetnostima. Sva snaga autora prilikom stvaranja djela usmjerena je prema uklanjanju kiča iz istog. Slika u sebi sadrži više umjetnosti što je u njoj manje kiča. Iako su društvene mreže i internet doprinijeli širenju umjetnosti i njenoj dostupnosti širim narodnim masama, tu se otvara mnogo prostora za razne malverzacije i “prodavanje magle”. “Prodaju magle” u umjetnosti ja zovem “amazing” umjetnost i takva djela se vrlo jednostavno postave na internet te se predstavljaju kao vrhunske umjetnine, a zapravo su daleko od toga.

Kako da prava umjetnost dobije bitku protiv šunda? Je li to ikako moguće?

Danas postoji vrlo mali broj ljudi koji znaju prepoznati pravu umjetnost. Jednostavnije kazano, ljudi konzumiraju ono što im se servira i što im je lahko dostupno, a i ukusi su različiti. Psiholozi i sociolozi nisu uspjeli odgovoriti zašto je to tako, pa se ni ja neću upuštati u dublju analizu. Neko voli šund i kič, a neko umjetnost. To je tako.

Smatrate li da je likovna umjetnička scena u BiH inferiorna u odnosu na komšijske?

Ja mislim da nismo inferiorni pošto je naša država uvijek imala velike umjetnike. Problem je u građanstvu koje nije naviklo da konzumira umjetnost i koje nije naviklo da kupuje djela te u ovom segmentu sigurno zaostajemo za komšijama. Sami umjetnici ne zaostaju za umjetnicima iz regije, a slobodan ću biti u procjeni i reći da ne zaostajemo ni za svjetskim umjetnicima. Zadatak svih nas jeste da podučimo narod o značaju likovnog izražavanja.

Jedno od djela Semira Osmanhodžića crtanih grafitnom olovkom

Koje motive i tehnike najčešće koristite u procesu stvaranja Vaših djela i odakle crpite inspiraciju?

Uglavnom koristim uljane boje slikajući na platnu, a u zadnje vrijeme sve češće i na šperi kako bih postigao određene efekte. Nisu mi strani ni akrilik, pastel i akvarel. Moram reći da mi je crtanje grafitnom olovkom posebno drago te olovkom najčešće crtam portrete. Motive i inspiraciju crpim iz svoje okoline i ljudi koji me okružuju te nastojim biti u društvu s ljudima koji pozitivno djeluju na mene i moj rad.

Koji su dosad Vaši najznačajniji projekti te imate li planove za skoriju budućnost?

U toku je tromjesečni kurs crtanja i slikanja za djecu i odrasle. Pošto u moje vrijeme nije bilo moguće pohađati ovakve radionice i znam kako je bilo teško usvajati znanja bez neposrednijeg kontakta s umjetnikom koji je usavršio svoj zanat, osjećao sam potrebu da svim zainteresiranim ljudima prenesem svoje znanje. Ja se nadam da će im ovo biti dodatni vjetar u leđa da se odlučnije počnu baviti likovnim stvaralaštvom, a možda i da uplove i u profesionalne vode, ko zna. Ovaj kurs bi bilo nemoguće realizirati bez ateljea koji mi je ustupio BKC Gračanica u kojem dnevno provodim najviše vremena slikajući i podučavajući druge. Sam atelje je koncipiran po uzoru na druge radionice poznatih svjetskih slikara, otvorenog je tipa te svi ljubitelji mogu doći i pogledati slike te porazgovarati s autorima.

Da li su kulturna dešavanja u našoj državi dovoljno medijski propraćena?

S obzirom na postojanje relativno malog broja kulturnih dešavanja i velikog broja medija, mogu reći da su kulturna zbivanja sasvim dobro medijski propraćena. Samo bih predložio medijima da pokušaju promijeniti pristup te da se više okrenu edukaciji od klasičnog izvještavanja o likovnoj kulturi i sve će biti perfektno.

Hvala Vam na razgovoru!

Hvala vama na ukazanoj prilici da svoj rad predstavim na vašem portalu!

  • author's avatar

    Autor: Mirza Abaz

    Mirza Abaz rođen je u mjesecu septembru 1996. godine u Sarajevu. Studira bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnosti naroda BiH na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Od malih nogu pokazuje interes za jezik i književnost i nije iznenađenje što je počeo filologiju i profesionalno izučavati. Do ovog trenutka bio je vanjski saradnik i glavni urednik nekoliko web portala, a svoje tekstove objavljivao je i u printanim časopisima.

  • author's avatar