Opisivali su ga kao temperamentnu osobu, ali i boema. Njegova intencija je uvijek bila da razveseli i razvuče osmijeh na licu svojih poznanika.


“Rođen sam u Vlasenici trećega Juna godine 1925. godine. Otac mi bijaše islamski svećenik koji je svaku umnu knjigu smatrao svetinjom koju valja čuvati u kući i po nekoliko puta čitati, pa kad se shvati, opet je lijepo smjestiti da je pri ruci, ako se nauk iz nje smetne s uma, a zatreba. Majka – domaćica, znala je pričati ljepše neko što ja danas umijem pisati. Njene priče nisu bile tanana tkanja bajki, nego uzbudljivi vezovi činjeničkih rijeka što ih je zapamtila od starijih, a ovi od svojih prethodnika”, ovako je govorio naš  Derviš Šušić o sebi.

Velikan zvani Derviš  Sušić svoju profesionalnu biografiju je vezao za Tuzlu, te je mnogobrojna djela i napisao tu. Osim što je bio upravnik biblioteke koja danas nosi njegovo ime, istovremeno je bio i upravnik arhiva u tom periodu, te urednik časopisa ‘Pozorište’.

Narodna i univerzitetska biblioteka ‘Derviš Sušić’ u Tuzli je osnovana 1946. godine, a njen nastanak predstavlja nastavak bogate bibliotečke prakse u Tuzli, a također je značio i ustanovljenje njene buduće društvene uloge i statusa. Ujedno ovo je jedna od većih ako ne i najveća biblioteka koja je od velikog značaja za građane ovog dijela BiH, a značaj se može i primijetiti u tome što ona broji preko 6.000 aktivnih korisnika.

U zemljama koje njeguju svoju kulturu ličnost poput Sušića ugrađuju u njene temelje i čuvaju kao malo vode na dlanu.

Njegovo prvo književno djelo ‘S proleterima’ objavljeno je 1950. godine, a on se bavio pretežno ratnom tematikom. Tema koja ga je posebno impresionirala i intrigirala, te tema o kojoj je najviše pisao jeste Bosna i njeni narodi.

Često je Šušić govorio o Bosni, opisivao je na njemu svojstven način i bez dlake na jeziku.

U djelu ‘Uhode’ se može primijetiti ta njegova veličina i kako na unikatan način ljubav prema domovini iskazuje:

“Moj gospodaru, zemlja zvana Bosna nesrećna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, još manje držati, ali se može podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a služila bi bar kao sigurno konačište na prolazu. Ona nije kraljevstvo u našem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanatično mrzi i kralja i barune. Sa četiri strane, Vama već poznati aspiranti podmeću, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i užasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o budućnosti s nadom.”

Naša sugovornica i ujedno radnica biblioteke ‘Derviš Sušić’ Sabina Babajić je u našem razgovoru rekla da je Sušića kroz neformalne razgovore zapamtila kao osobu vedrog duha te pobornika sevdaha.

Opisivali su ga kao temperamentnu osobu, ali i boema. Njegova intencija je uvijek bila da razveseli i razvuče osmijeh na licu svojih poznanika.

Uz sve riječi hvale dodala je i da: “Ovakav pisac nije dobio dovoljno prostora koji zaslužuje, premda u Tuzli imamo njegovu ulicu, te jednu od najvećih biblioteka u BiH koja nosi njegovo ime. Možemo i primijetiti sve veći broj magistarskih i doktorskih teza čime studenti rade na valorizaciji Sušića”, rekla je dipl. komparativista i bibliotekar Sabina Babajić.

  • author's avatar

    Autor: Denis Hisari

    Denis Hisari je rođen 21. maja 1997. godine u Prištini (Kosovo). Student je Odsjeka za žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Sam za sebe kaže da je neumoljivi borac za istinu koji ima namjeru kroz svoje tekstove prikazati stanje kakvo zaista jeste, a ne kako drugi žele da jeste.

  • author's avatar