Informacijska tehnologija globalno primijenjena na društvo konfigurira uslove života kako na mikro nivou tako i na makro nivou, stvarajući kompjutersku mašineriju koja fungira na osnovu podataka. Stvara se jedan virtualni svijet koji otvara sociološku dilemu o sve većoj (ne)povezanosti ljudi i demokratizaciji koju internet omogućava. Ali, sve su snažnije kritike o omogućavanju širenja rasističkih, seksističkih i ksenofobičnih sadržaja na internetu. Budući da su sredstva difuzije decentralizovana, svaki pojedinac je u mogućnosti plasirati bilo koje informacije. Od centralnih problema koji se javljaju u savremenom (sve)digitalnom svijetu jeste pitanje zaštite identiteta, podataka i sigurnosti.


Postmodernu eru obilježava smjena normativnog ideala obrazovanja klasičnog humanizma jednom novom paradigmom koja znanje reducira na ono koje se može iskoristiti u tehničke i ekonomske svrhe. S time se javlja potreba pokazati na koji način je stvoren vrijednosni vakuum marginaliziranjem teorijskog (vrijednosnog) znanja, davajući primat onoj vrsti znanja koje je učinkovito i iskoristivo – drugim riječima, pragmatično. Zbog ovakve transformacije znanja u znanstveno-tehničkoj civilizaciji javlja se potreba za preispitivanjem dovoljnosti (prirodno) znanstvenog znanja za razvoj kritičkog, pluriperspektivnog i multidimenzionalog mišljenja. S time se javljaju i sve glasniji pozivi da savremena edukološka paradigma koja reducira znanje na puko memorisanje već unaprijed datih informacija bude upotpunjena i dovedena u ravnotežu ponovnim davanjem na važnosti orijentacijskih teorija koje u centar postavljaju egzistencijalna i etička pitanja.

Teoretičari koji opisuju društvenu ontologiju u postmoderni često ističu utemeljivanje društvenih sektora (kultura, politika, ekonomija, itd.) na principima znanja, koncipirajući jedno drugačije društvo. S time su konstruirane nove konceptualne sintagme poput “društvo znanja”, “informacijsko društvo”, “kibernetičko društvo”, “ambijent inteligentnog prostora” itd. Proces uspostavljanja društva znanja vodi se jednom specifičnom vrstom znanja, a to je tehničko i informacijsko znanje. Vodeću ulogu u procesu globalizacije i, uopće, mijenjanja karaktera drušvene ontologije ima informacijska tehnologija koja stvara ambijent inteligentnog prostora i modelira nove karakteristike promijenjenog društva. U savremenoj znanstveno-tehničkoj civilizaciji glorifikuje se i podupire vrsta znanja koja ima primarno pragmatički/utilitaristički karakter – ono je iskoristivo, uporabivo, potrošačko, proizvodi se da bi se kupovalo, ima oblik vrijednosti.

Epistemološko-redukcionističkim monopolom nad znanjem, procesom sveopće digitalizacije društva, tj. uspostavljanjem ambijenta inteligentnog društva putem informacijske tehologije, stvaranjem društva baziranog na reduciranom tehničko-informacijskom znanju, javljaju se rigidne konsekvence koje se daju primijetiti u mišljenju, u institucijama i općenito u društvenoj ontologiji.
Savremeno modeliranje društvene zbilje zasniva se prvenstveno na naučnom i tehničkom znanju – proces koji je doveo do kibernetičke i informacijske revolucije. Neki od glavnih kriterija pri određenju koncepta “znanja” u takvom prostorno-vremenskom kontekstu jesu učinkovitost, provjerljivost i iskoristivost. Kibernetički model nauke i informacijska tehologija modeliraju zbilju u skladu s tehničkim duhom. S ovim je neosporno povezana Lyotardova raščlanba znanstvenog i normativnog znanja. Prva vrsta znanja u savremenom svijetu ima hegemoniju, ono je (prirodno) znanstveno koje potiskuje ostale vrste znanja. Za razliku od takvog znanja koje je denotativno, normativno znanje je konotativno, usmjereno ka društvenim vrijednostima i onome što predstavlja osnovne etičke i egzistencijalne kategorije. Ono nije usmjereno ka pragmatičkoj iskoristivosti znanja, ne zahtijeva provjerljivost, učinkovitost i ekonomsku iskoristivost.

Informacijska tehnologija globalno primijenjena na društvo konfigurira uslove života kako na mikro nivou tako i na makro nivou, stvarajući kompjutersku mašineriju koja fungira na osnovu podataka. Stvara se jedan virtualni svijet koji otvara sociološku dilemu o sve većoj (ne)povezanosti ljudi i demokratizaciji koju internet omogućava. Ali, sve su snažnije kritike o omogućavanju širenja rasističkih, seksističkih i ksenofobičnih sadržaja na internetu. Budući da su sredstva difuzije decentralizovana, svaki pojedinac je u mogućnosti plasirati bilo koje informacije. Od centralnih problema koji se javljaju u savremenom (sve)digitalnom svijetu jeste pitanje zaštite identiteta, podataka i sigurnosti. Već je općepoznata praksa korporacija koje kupuju privatne podatke o potrošačkim navikama i sklonostima korisnika interneta. Opće pitanje je, dakle, kako se zaštiti. U širem kontekstu informacijska tehnologija fungira kao osnovni pokretač globalizacijskih procesa i stvaranja ambijenta inteligentnog prostora u digitaliziranom svijetu. Stoga se poznavanje računalnog jezika i korištenja elektronskih naprava smatra za osnovnim preduslovima življenja i djelovanja u informacijskom društvu.

Ono što je neosporno jeste da živimo u postmodernoj eri koja je dovela do smjene epistemološke i edukološke paradigme. U ovom postindustrijskom periodu sama definicija znanja dobila je novo značenje. U prethodnom periodu klasičnog humanizma kojeg je nova paradigma zamijenila, znanje je prvenstveno bilo definirano po svojoj osnovnoj funkciji, a to je “obrazovanje duha”. Znanje, odnosno obrazovanje, u funkciji je odgoja čovjeka u cjelini.
Epistemološki redukcionizam koji se zasniva na uporabnom znanju koji ima karakterisike, verifikabilnosti, prevodivosti rezultata na računalni jezik i izvanjštenje sadržaja znanja u odnosu na znalca, doveo je do stvaranja novih transdisciplina (poput bioetike) koje nastoje da nedovoljnost takve vrste znanja popune, pokazujući da i ostale vrste znanja postoje a koje mogu doskočiti naročito u pitanjima vezanim za sam život.

(Irma Velić, Metafora.ba)

  • author's avatar

    Autor: Dopisnik

    Nedostaju biografski podaci.

  • author's avatar