Odlazak

“Kud bježiš, ludače?
Držite ga! Bježi iz Arkadije!”
Vojtech Mihálik

Kad sam odlazila jutro je bilo maglovito.
Lica blijeda od nesanice
Vukla se prema kancelarijama, školama, bankama.
Mačke su cvilile po krovovima
Pogrbljeni starac skupljao lišće.
Ništa nije moglo pomjeriti taj vječni red
Niti je moglo razbuditi uljuljanu masu
A ja sam išla kao da je moguće.

Hodala sam dugo:
Maske i zamke
I izranjavana stopala.
Tlo sviklo na topot osvajača
Ne podnosi meki korak.
Aveti prošlosti davili su me žilavim rukama.
Vjeruj mi
Bilo je svakakvih.
Bilo je naivnih što se ogoljavaju previše
Ironiziraju sve jer se ne mogu prihvatiti.
Bilo je pakosnih, perverznih, idiota
Najviše bilo je usamljenih.
Trebalo se prilagoditi, nagoditi, saviti kičmu, izgubiti oblik.
Glas na radiju ponavljao je:
Narod.Volja Naroda. Individua. Snaga.
Riječi su padale kao mrtve ptice.

Išla sam tako daleko
Pod ovim otužnim nebom
Dok moje biće nije zavapilo: Dom!

 

Kreiranje historije

Grčki pohodi na Troju. Mitologija. Žena .
Pohodi varvara sa sjevera na jug. Lete glave.
Džingis-Kanovi pohodi na Aziju. Gore rukopisi.

Horhe Tiscornija 4.646 dana piše logoraški dnevnik.
Na cigaret papirima.
Skriva ih u procijepima zida. Ili tijela.

Nikotin falsifikuje slobodu.
Na svaka tri koraka pušili smo.

Riječi su gorjele, napisane i nenapisane.

Maxa Ernsta je spasila njegova buduća supruga,
Ljupka kolekcionarka Peggy Guggenheim.
10  zadivljujućih neispričanih priča iz svjetskog rata. Samo 10 $
Market bola. Krcati muzeji. Redovi.

Unuci ubica Sharlote  Salomon stoje u redu i spred galerije.
Dive se umjetničkom talentu žene koja je umrla u Aushwitzu
Znaš da je njeno lice palo u urin. Njeno lice.
Ruski pohodi na Ukrajinu.
Ruanda. Bosna. Stotine silovanih žena.

Noćas
Neko pije šampanjac
Noćas
Neko rida glasno.
Hodala sam svijetom i vidjela da neki životi koštaju
Duplo manje
Od drugih

 

Urfa

Na Balikli Golu
Priđe mi nepoznata žena
I zagrli me kao svoju izgubljenu sestru
Koju nije vidjela 20 godina

La mewdžūde illā Allāh

Dva bića koja se uspiju prepoznati
Predstavljaju utjelovljenje samilosti.

Duše zaboravljaju što ih dijeli,
Sjećaju se samo onoga što ih je spojilo.

 

Krakov

Ne mogu zaboraviti jevrejske četvrti u Krakovu
Ni podrumske radnje
U kojima po cijeli dan gore svijetiljke
Sve do osam
Kada se zaključavaju kapije
I ljubavnici dozivaju jedni druge
Niz duboku praznu ulicu
Sladostrasno, molećivo i tužno:
Maaarek! Gaabor! Eeevaaa!

Ponekad čujem tako oštar povik
Tako nametljiv
Tako očajnički ljudski
Pa ustanem da pogledam kroz prozor
Da nije namijenjen meni
Mada znam da to nikako ne može biti
Jer sam u stranom gradu
Tako daleko od kuće.

  • author's avatar

    Autor: Redakcija

    Nedostaju biografski podaci.

  • author's avatar