Činjenica je da šire društvene mase općenito malo znaju o antici na prostoru današnje BiH koja je izuzetno bogata i koju pojedini historičari, svjesno ili ne, stavljaju u drugi plan. Posljednjih decenija se više isturala u prvi plan slavenska kultura i historija koja na ovim prostorima započinje tek od 7. stoljeća naše ere. Većinu informacija koje posjedujemo o antici na ovim prostorima zapravo su tek potvrđene za vrijeme Austro-Ugarske, a od tada kao da smo zapostavili ovu veoma bogatu zaostavštinu.


Jedan od lokaliteta koji obiluje arheološkim nalazima jeste Glasinac, visoravan na obroncima planine Romanije. Glasinačko polje bilo je dom najvećoj grupi na ovim prostorima u starijem metalnom dobu koju historičari nazivaju glasinačkom kulturom, a nju povezujemo s ilirskim plemenom Autarijati. Najprepoznatljivija karakteristika ove kulture jesu tumuli (gromila, humak), nadgrobni spomenici na kojima su pronađeni razni historijski artefakti iz ovog perioda. Tumuli izgledaju kao mala brdašca koja često možemo zamijeniti s prirodnim formacijama, a ponekad tumule nalazimo i u obliku velike količine kružno nabacanog kamenja za koje ponekad ljudi misle da je djelo nekog zemljoradnika koji je čisteći zemlju za obrađivanje sklanjao kamen. Oni su u većini slučajeva koncentrirani oko tzv. gradina, mjesta na kojima se prije nalazilo neko antičko utvrđenje ili naselje iz ilirskog ili rimskog perioda. Naziv gradina ili gradac zadržao se u narodu kao ime za mjesta na kojima se nekada nalazilo naselje, utvrđenje ili sigurno mjesto za skrivanje u burnim vremenima ratovanja. Takvih toponima na prostoru Glasinca nalazimo u velikom broju što zapravo govori o tome koliko je ovaj prostor bio naseljen i razvijen. Današnji stanovnici Glasinca tumule nazivaju grčki grobovi što je zapravo fascinantno uzmemo li u obzir činjenicu da su ilirska plemena, uključujući i Autarijate u antičkom periodu, trgovali i ratovali sa starim Grcima, a neka od njih su se skoro u potpunosti asimilirala u grčku, tj. tadašnju helensku kulturu. Naravno, to ne podrazumijeva da su Grci živjeli na ovim prostorima već se daje neki trag da se ovdje govori upravo o antici.

Raspored glasinačke kulture 300. g. pr.n.e.

O važnosti glasinačke kulture zapravo govori njena raširenost koja je pokrivala teritorij današnje Dalmacije, Hercegovine, centralne i istočne Bosne, Crne Gore, Srbije i sjevernih dijelova Albanije. Za njen južni ogranak se smatra Mati-kultura u sjevernoj Albaniji, a za njen zapadni ogranak cetinska kultura iz današnje Hrvatske. Sam razvoj glasinačke kulture dijelimo u više perioda: period bronzanog doba (rano, srednje i kasno) i period željeznog doba (halštatsko i latensko). S obzirom na to da najveći broj nalaza datira iz halštatskog, odnosno ranog željeznog doba, smatra se da je glasinačka kultura najveći procvat doživjela upravo tada. Najveći broj otkrivenih gradina, humki, raznih vrsta oružja, nakita i keramike mahom “domaće” proizvodnje, naučnici vezuju za halštatski period. Također, u tom periodu dolazi do velikog raslojavanja društva glasinačke kulture, tj. dolazi do stvaranja staleža unutar plemena Autarijata. To potvrđuju nalazi unutar tumula koje u literaturi nazivaju kneževski grobovi koji su očito pripadali bogatoj aristokraciji koja se vremenom formirala. Veliki broj skupocjenog nakita, oružja, oklopa, štitova, konjske opreme i posuđa pronađen je unutar grobnica na prostoru Glasinca i Podrinja. Bitno je naglasiti da je pojam glasinačka kultura u arheološkom smislu znatno širi nego u njenom geografskom. Najznamenitiji artefakt glasinačke kulture su Glasinačka kolica pronađena 1880. godine tokom gradnje ceste od Podromanije prema Rogatici. Kolica su pravljena od bronze i teška su oko 1.055 g. Trenutno se nalaze u Arheološkom muzeju u Beču, a 2016. godine Zemaljski muzej u Sarajevu dobio je repliku ovih kolica. Nažalost, historijski artefakti koji pripadaju prostoru naše zemlje u većini slučajeva pronašli su svoje mjesto van naše domovine.

Kao što smo već rekli, nosilac ove kulture bilo je ilirsko pleme Autarijati. Prema rimskom historičaru Apijanu, osnivač plemena Autarijata bio je Autarij, sin Ilirijusa, koji je prema grčkoj mitologiji začetnik ilirskog naroda. Većinu stvari koje danas znamo o ilirskim plemenima, njihovoj kulturi i običajima dolaze iz grčkih i rimskih izvora, a razlog je taj što ne postoji nijedan sačuvani pisani izvor ilirskog porijekla. Ovo je pleme pored svoje izrazite kulture bilo veoma moćno, a kako nam drevni izvori govore bilo je i jako ratoborno. Najveći rival Autarijata bilo je pleme Ardijejaca. Ovo su dva srodna plemena koja su u početku bila koncentrirana oko planinskog masiva Bjelašnice. Stoljećima su bili u sukobu zbog pašnjaka i vrela koji su u to vrijeme bili veoma bitni za opstanak, jer se većina njihove ekonomije bazirala na stočarstvu. Autarijati će uspjeti mnogo prije Ardijejaca da organiziraju svoju političku, ekonomsku i privrednu strukturu te da ih na taj način nadvladaju. Sukobe između dva plemena opisuju historičari Strabon i Apijan. Ardijejci će biti potisnuti na prostore današnjeg Gatačkog polja odakle će postaviti temelje za formiranje prve ilirske države. Prije osvajanja Perzije Aleksandar Makedonski porazio je tračko pleme Tribali kako bi osigurao svoje sjeverne granice od upada i krenuo ka istoku. Tu priliku mudro iskorištavaju Autarijati i zauzimaju teritorije već oslabljenih Tribala oko rijeke Morave u današnjoj Srbiji. Nakon pobjede nad Ardijejcima i osvajanja dijelova današnje Srbije, Autarijati uspostavljaju potpunu dominaciju nad ovim prostorima. Unutar njihovog društva doći će do formiranja aristokracije što ukazuje na veoma složene društvene procese koji su se odvijali unutar njihovog društva. Kako ih u literaturi nazivaju, Autarijati su bili tipičan primjer naroda “gorštaka”. Po svim nalazima se može ustanoviti da su poštovali kult mrtvih i kult boga sunca. Bili su izrazito ratoborni što pokazuje njihova dominacija nad ostalim plemenima koja je trajala dugo vremena. Prakticirali su ubijanje slabih i ranjenih članova njihove zajednice te na taj način pokušavali da manje jaki članovi njihove zajednice ne dođu u ruke neprijatelju. Bez obzira na to Autarijati su bili jedna vrlo razvijena zajednica s kontinuiranom tradicijom proizvodnje i složeno organiziranom zajednicom koja je bila nosilac važne kulture na ovim prostorima. Najezdom Kelta sa sjevera počinje opadanje moći i postepeno nestajanje njihove zajednice.

Izgled Ilira i njihove borbene opreme

Teopomp, grčki historičar, zabilježio je priču o tome kako su zapravo Autarijati nestali pod keltskom najezdom. Kelti nisu mogli nadjačati Autarijate u vojnom smislu pa su pribjegli lukavstvu. Znajući kako su Autarijati skloni pijenju alkohola, priredili su ogromnu gozbu i pobrinuli se da Autarijati saznaju za nju. Prije napada Autarijata, Kelti su se brzo povukli i ostavili sve za sobom. Poneseni pobjedom, svi ratnici su krenuli na hranu i piće te su praktički ostali nesposobni za borbu što su Kelti iskoristili i lahko ih savladali.  Nakon opadanja moći jedan dio Autarijata se asimilirao s Keltima, a još jedan grčki historičar Diodor spominje da je kralj Kasandar, makedonski vladar, ostatak Autarijata raselio oko planine Belašice na granici između današnje Makedonije i Bugarske, gdje ih je vremenom asimiliralo ilirsko pleme Dardanaca. Nažalost, do sada nije odrađena nijedna sveobuhvatna studija o Autarijatima i njihovoj kulturi.

  • author's avatar

    Autor: Nedim Kaliman

    Nedim Kaliman je rođen 12. juna 1997. godine u Sarajevu. Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja 2015. godine upisuje Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu. Do ovog momenta bio je istaknuti član nekoliko nevladinih organizacija koje su se bavile politikom, proučavanjem civilnog društva, očuvanjem ljudskih prava i sl. Njegova interesna polja jesu politika, društvo, historija i arhitektura i njegovi tekstovi će se uglavnom fokusirati na prethodno navedene teme.

  • author's avatar