Press "Enter" to skip to content

Amir Knežević, Umijeće pisanja poezije No. 4

Windsor

Stara engleska čaršija
Nad njom palata monarha
Tu vidjeh Tiziana i Rembrandta
I mnogo starog oružja
Legoh u krevet i postelju
Džordža Trećega
Prije nego me revnosni čuvar relikvija
Opomenu učtivo
Da ležati u krevetu bivših Britanskih kraljeva
Nije baš preporučljivo

 

Suza (Brighton, England)

Da li ti oko suzu pušta
ili je kapcima skrivaš?
Kad peče
ko pijesak
oplodi je
rodi je kao biser

Na crni mramor položi je

Neka tu ostane, biserni natpis
ispisano sjećanje na noć ljubavi

Nasmješi se zvjezdama
ko da za njih ne mariš

Zakorači niz vjetar prema vodi
Mjesec će ti otkriti stazu
a straha se ne boj

Njega ćeš se najesti
sa stijene morske
kao sa kosti

A ti se nasmij
pomiluj sebe po kosi
pogledaj lice svoje u rijeci
vidi i njenu ljepotu
a ona će o tvojoj
pričati drveću
i lišću

 

Alifakovac

Ima onih
ove zime
iz snijega im
table i
bašluci vire
jedva im se
vidi ime

Ima ih,
mrâzi ove
usahle im oči
dženneta daljine love

Zvona
Sa četiri strane
doline, ona
za bezimene
koji ih ni ne čuju
zvone

Proljeće stiže
topeć snježne kape
sa bašluka i
mezarova
ponad strmog
Al'fakovca

Proljeće
Polijeće

 

Haki – begova Avlija

Sjećam se plave kuće
dubokih prozora
u svakom od njih po jedna
ili više begonija

Sa istočne strane
djedove hiže
jorgovan stari

Vinova loza
za hlada ljeti
i ruže
davno nakon
mimoza

Kad je vrela noć

I za mačaka
ko preko mosta da mogu
s krova na krov proć

Plavkastozelena
od slame i čerpića
dugo mirisala
ulicom
protiv smeća

I
ono
vrijeme
prije
onog
rata
je vidjela

A kapija ko trešnja
dvaput mazana
donji sloj izblijedio
a ja farbo za Ramazan

Sve dokle sam mogo
visinom svojom
djetinjom
doseć
dokle sam mogo…

Pa me od četke i boje
rastaviše
te tako dvadeset
godina, i više
do pola bojena
kapija ostade

sve dok granata
dušmanska
ne postade

i druga se crvena
od one sa kapije
ne proli cestom
ispred avlije

  • author's avatar

    Autor: Redakcija

    Nedostaju biografski podaci.

  • author's avatar

Close
Scroll Up