Press "Enter" to skip to content

Samuel Beckett, Umijeće pisanja drame No. 1

U historiji svjetske književnosti, ali i pozorišne umjetnosti, Samuel Beckett ostat će upamćen kao jedan od ktitora teatra apsurda, inače posebnog umjetničkog izraza kojim se potpuno narušava ustaljena kompozicija dramskog teksta, a kroz takva djela se najčešće nastoji prikazati nesmisao života. Njegovo najpoznatije djelo jeste drama dvočinka ‘U iščekivanju Godota’ u kojoj uopće nema smislene radnje.


Dramski pisac, romansijer, novelist, pjesnik i prevodilac Samuel Beckett rođen je 13. aprila 1906. godine u Dublinu. Dobar dio života proveo je u Parizu, gdje i nastaju njegovi najveći književni radovi. Iako su mnogi dramski i pozorišni historičari i kritičari do pojave Becketta smatrali kako nije moguće unijeti posebne inovacije u dramski tekst, Samuel Beckett je tragikomičnim pogledom na ljudsku egzistenciju, crnom komedijom i humorom punim ironije, uspio narušiti ustaljenu kompoziciju dramskog teksta na kojoj se klasična drama temeljila, te se uspio nametnuti kao ktitor posebnog umjetničkog izraza kojeg je Martin J. Esslin nazivao teatrom apsurda. Dobio je ‘Nobelovu nagradu za književnost’ 1969. godine.

Beckettov književni rad može se podijeliti u tri razdoblja: rano (trajalo je do kraja Drugog svjetskog rata 1945. godine), srednje (od 1945. godine do ranih 60-ih godina, inače vrijeme u kojem su nastali njegovi najpoznatiji radovi) i kasno (od 60-ih godina do Beckettove smrti 1989. godine).

Samuel Beckett, na samom startu svoje spisateljske karijere, dosta je temeljio svoj rad na djelima njegovog prijatelja, irskog književnika Jamesa Joycea. Obojica su bili erudite i svoja djela su uglavnom temeljili na vlastitoj filozofiji koja je bez dublje analize za nekompetentne čitaoce bila dosta nejasna. Nakon Drugog svjetskog rata posvećuje se stvaranju na francuskom jeziku i totalnom subjektivizmu koji je “porodio” njegova najznačajnija djela. U ovom razdoblju Beckett piše drame ‘U iščekivanju Godota’, ‘Kraj igre’, ‘Krappova zadnja snimka’, ‘Sretni dani’, te trilogiju novela koju čine ‘Molloy’, ‘Malone umire’ i ‘Neimenovani’. Pred sami kraj života Samuel Beckett posvetio se minimalizmu u izrazu, tj. težio je stvaranju što kraćih tekstova. Jedan od najradikalnijih primjera minimalizma u izrazu Samuela Becketta jeste njegova kratka dramska igra ‘Disanje’ iz 1969. godine koja traje samo pola minute i koja uopće nema likove.

Preminuo je 22. decembra 1989. godine u Parizu. Dugo vremena se borio s plućnim emfizemom, a postoji i vjerovatnoća da se potajno borio i s Parkinsonovom bolešću. Zanimljivo je da je Samuel Beckett bio veliki zaljubljenik u kriket.

  • author's avatar

    Autor: Redakcija

    Nedostaju biografski podaci.

  • author's avatar

Close
Scroll Up