Press "Enter" to skip to content

Fatima Halilović, Umijeće pisanja poezije No. 5

Žena iz sna

Lice ti ne vidim, kao da smo kročili u
Sliku Ljubavnici, Renéa Magritte.
Sve oko nas lebdi.
Lebde kuće.
Lebde mačke.
Lebdi drveće.
Lebde gramofonske ploče na kojima piše
Another Dimension.
Rijeka ne teče po zemlji, već nebom lebdi.
Rukama koje mi pružaš zoveš me k sebi.
Ja pružam ruke prema tebi,
Ti počinješ da koračaš.
Ja počinjem da koračam,
Ti počinješ da trčiš.
Ja počinjem da trčim,
Ti počinješ da lebdiš zajedno sa svime oko nas.
Propinjem se na prste da te dohvatim.
Izmičeš mi.
Želim i ja da lebdim.
Ne umijem.
Skačem uvis.
Padam na zemlju.
Spuštaš se do mene i kažeš mi ozbiljno:
Ti si Lemmy Caution, a ja sam Natascha
I mi smo u gradu Alphaville.
Pusti ploču Another Dimension!
Dovikujem ti dok se udaljavaš od mene.
Gramofon je pokvaren, kažeš mi.
Od jedne kuće načini gramofon,
Tri kuće koje lebde su dovoljne!
Kuća je postala gramofon.
Sa gramofona čulo se:
Strangers passing in the street.
By chance two separate glances meet,
And I am you and what I see is me.
To nije Another Dimension, to je Pink Floyd.
To ja kažem tebi.
Pa to je isto, kažeš.
Gle, ogledalo!
To ti kažeš meni.
Ne prolazi kroz njega! Dođi, dođi k meni!
Ne slušaš me.
Prolaziš kroz ogledalo.
Odjezdila si iz mog sna.

Budim se i vidim ženu iz sna
Kako sjedi nepomična pored mog uzglavlja
I zuri u plafon.
Pođem da je zagrlim i čim je dotaknuh
Ona se rasprši kao balon od sapunice.

Ponovo se probudim i vidim da u sobi,
Mjesečevim sjajem obasjanoj,
Nikog osim mene nema.
Osim mene i moje beskrajne samoće.

 

Žena iz pjesme

Čitajući Dučićevu Pjesmu ženi
Ispred mene iskrsnu,
U svom plaštu sunčanom,
Žena iz pjesme.
Priđe mi,
Obavi svoje ruke oko mene
I reče: Ne boj se ljudi.
Pa, i ti si čovjek.
Ne zatvaraj se u sebe.
Na čelo mi utisnu poljubac
I vrati se u pjesmu.
Dugo poslije sam osjećao
Vrelinu njenog poljupca
I poželio sam da je zauvijek iz pjesme,
Iz riječi,
Opredmetim u stvaran lik.

 

Privid

U maglama moga sjećanja
Lelujaju se
Obrisi tvoga lika.

Jesi li od krvi i mesa
Sazdana
Ili od snoviđenja?

Na obodima ambisa moje svijesti
Raštrkani su
Dijelovi tvoga bića.

Skliznuo sam u taj ambis
Da spojim
Dijelove tebe u cjelinu.

Sva si od nemira
Satkana,
I od tajni i ljepote.

Ako te dotaknem, bojim se,
Raspršit ćeš se i nestati
Kao i svaki privid.

  • author's avatar

    Autor: Redakcija

    Nedostaju biografski podaci.

  • author's avatar

Close
Scroll Up