Press "Enter" to skip to content

Kako je nastalo i kako se razvijalo bh. novinarstvo?

Počeci bh. novinarstva se vežu za 1850. godinu a 1866. godine je otvorena prva štamparija, što možemo označiti kao pojavu koja je omogućila modernizaciju, afirmaciju pisane riječi, omogućila je pridavanje pažnje obrazovanju, te je ovo dakako predstavljalo put ka afirmaciji bosanskog jezika.


Svaka pojava, svaka od tvorevina ima svoj historijski put, svoje historijske temelje, koji se mogu otkriti proučavajući dokaze koji o tome svjedoče. Tako i bh. novinarstvo ima dug, ali ujedno bogat i zanimljiv put, a čiji početak seže u 1850. godinu, te se veže za period Osmanske vladavine u Bosni. Može se reći kako su pojedinci u najvećoj mjeri zaslužni za postavljanje čvrstih temelja bh. novinarstva, a četiri lista koja su izlazila u Bosni za vrijeme Osmanske vladavine čine dokaze, čine historijske izvore o jednom vremenu, svjedoče utemeljenju novinarstva u Bosni, te svjedoče ulozi pojedinaca u tom procesu. U nastavku će sažeto biti predstavljeni prvi koraci u nastanku i razvoju novinarstva, štampe, te će biti ponuđeni kratki prikazi časopisa koji čine temelje našeg novinarstva.

Pojava novina

Mediji zauzimaju jednu od značajnih uloga u društvu današnjice, a na osnovu stepena razvijenosti medija se govori o društvu, te se dovodi u neposrednu povezanost sa razvijenošću društva. Tako i u bh. društvu mediji predstavljaju značajnog činioca, a počeci razvoja bh. novinarstva i štampe se vežu za 1850. godinu, prva štamparija u Sarajevu je svoj rad započela 1866. godine. Pojava štamparija i štampanih medija značila je olakšanu komunikaciju, te jednostavniji način dostavljanja informacija stanovništvu. Umjesto dotadašnjeg oglašavanja i podučavanja putem pojedinaca, stanovništvo dobija priliku da se lično informiše kroz novine. Pojava novina na našim prostorima je ujedno predstavaljala i zamjenu arebice, i to latinicom i ćirilicom. Prelazak s usmenog oglašavanja na pisano predstavlja ogroman preokret, ali isto tako i značajnu pojavu koja je otvorila put modernizaciji, napretku, otvara se put obrazovanju i sticanju općeg znanja, a posebno bitno jeste otvaranje puta jačanju duha i narodnog raspoloženja, jer je bosanski jezik konačno poprimao oblike zvanične i općeprisute pojave. Prvi štampani mediji su bili čvrstim, jakim temeljem za razvoj novinarstva, koje je danas odveć poprimilo kvalitetne okvire. Nezaobilazo je spomenuti ulogu bosanskih franjevaca, na čelu s Ivanom Franom Jukićem, koji su kroz svoju aktivnost dali doprinos razvoju štampe, te su mnogo ulagali u izdavačku djelatnost. Ivan Frano Jukić je bio i pokretač prvog bh. lista, izvan Bosne, pod nazivom ‘Bosanski prijatelj’. Ovaj list je imao za cilj predstavljanje geografije, etnografije, historije i narodnog stvaralaštva Bosne, ali isto tako i prenošenje informacija o dešavanjima u Bosni. Začetak bh. štampe i sistema javnog komuniciranja čine četiri časopisa koja su izlazila za vrijeme osmanske vladavine.

Bosanski vjestnik

April 1866. će dovijeka ostati zabilježen kao značajan period za razvoj bh. novinarstva. Navedene godine u Sarajevu iz štampe izlazi prvi broj časopisa ‘Bosanski vjestnik’. Njegov urednik bio je Ignjat Sopron, Nijemac. Ovo nam govori o činjenici da nacionalna pripadnost tada nije imala presudan karakter, te i sam list nije imao nacionalno obilježje. ‘Bosanski vjestnik’ je štampan ćirilicom, na bosanskom jeziku. Izlazio je jednom sedmično, prvobitno četvrtkom, a kasnije nedjeljom. List je bio političkog ali i zabavnog karaktera. Šemso Tucaković u svojoj knjizi ‘Historija komuniciranja’ navodi da je list sadržavao rubrike, centralni dio je bio uvodni članak, a slijedile su rubrike unutrašnjih vijesti, vijesti iz inostranstva, dopisi, savjeti, humor, a objavljivane su i narodne pjesme. Ukupno je štampano 25 brojeva. Značajno je istaći ulogu ovog lista koji čini temelj autentičnog bh. novinarstva.

Bosna

Neposredno nakon pojave prvog bh. lista, u Sarajevu, u vilajetskoj štampariji, se počinje štampati i zvanični list turske uprave, a nosio je naziv ‘Bosna’. Prvi broj ovog lista je ugledao svjetlo dana u maju 1866. godine, a urednik je bio Mustafa Refet Imamović. List ‘Bosna’ je štampan na ćirilici i na turskom pismu, a izlazio je jednom sedmično. U uvodniku prvog broja je pisalo da je zadatak novina “da poučavaju narod, da ga upute ka napredovanju, da ga posavjetuju u podaničkim dužnostima”. List ‘Bosna’ je imao nekoliko rubrika, i to: Vilajetske vijesti, Unutrašnje vijesti, Inostrane vijesti, Zvanično, Zvanični izvještaji, Zabava. U toku dvanaestogodišnjeg izlaženja, ovaj list je predstavaljao zvaničnu novinu koja je, između ostalog, objavljivala i tumačila zakone, te je važno spomenuti historijsku ulogu i trag koji ovaj list ostavlja o kraju vlasti jednog osvajača.

Neretva

Godine 1876. u Mostaru se također otvara vilajetska štamparija, a u njoj je štampan list ‘Neretva’. Obitavanje ovog lista je bilo veoma kratko, poznato je da je štampano samo 38 brojeva. Urednik ovog lista je bio Mehmed Hulusi. Pored njega, svoj doprinos ovom listu su dali i Josef Alkalaj, Risto Aleksijević i dr. Objavljivane su zvanične informacije te savremene vijesti iz Hercegovine. Postojanje ‘Neretve’ prestaje s krajem iste godine, kada je ukinut i Hercegovački vilajet. Danas su sačuvana tek tri primjerka ovog lista, ali su pečatom jednog vremena.

Sarajevski cvjetnik

Poluzvanični političko-kulturni sedmični list ‘Sarajevski cvjetnik’ je također štampan u vilajetskoj štampariji s početkom od 1868. godine. Najzaslužniji pojedinac za pojavljivanje i razvoj ovog lista je bio Mehmed Šakir Kurtćehajić, te je značajno spomenuti da je on prvi novinar i utemeljitej bh. novinarsta. U prvom broju on piše: “I srcem i jezikom želimo da odgovorimo novom vremenu na njegove pozive.”

‘Sarajevski cvjetnik’ je štampan dvojezično, ćirilicom te turskim i arapskim pismom. Imao je redovne rubrike i to: Spoljne i Unutrašnje vijesti, Narodna privreda, Nauka i umjetnost, Oglasi, Kurs. Pisano je o književnosti, zdravlju, privredi. Kurtćehajić je bio kritičar svojatanja Bošnjaka, zagovarao je bošnjaštvo, ali je isto tako kritikovao i slabost tadašnje vlasti u Bosni. Također, smatrao je važnim održavanje veze s čitaocima, pa je ‘Sarajevki cvjetnik’ imao posebne rubrike u kojima su čitaoci izražavali svoje stavove, i time doprinosili formiranju savremenog javnog mnijenja u Bosni. ‘Sarajevski cvjetnik’ se gasi 1872. godine.

Prvi novinari

Žurnalistika u općem smislu, s akcentom na štampu, je prošla dug i zanimljiv put od početaka do savremene štampe i izdanja. Najznačajniji činioci tog procesa su dakako novinari, koji nisu žalili truda, vremena, rada i zalaganja kako bi ostvarili napredak. Čovjek čije ime treba spomenuti je svakako Ivan Frano Jukić, franjevac, koji se bavio pisanjem, ali i sakupljanjem štiva. Zalagao je se za otvaranje prve štamparije u Bosni, ali za to nije dobio dozvolu, te on kao odgovor na to donosi odluku o štampanju prvog bh. lista ‘Bosanski prijatelj’, ali izvan Bosne. Bio je jedan od prvih aktivista koji je uvidio da je štampa najbolji put do ostvarenja narodnih težnji. Sarađivao je i u nekoliko drugih časopisa kao što su ‘Danica’, ‘Srpski narodni list’, ‘Kolo’. Miloš Mandić, ili kako su ga prozvali Miloš novinar, bio je član redakcije časopisa ‘Bosanski vjestnik’, ali je svoj doprinos dao i u listovima ‘Bosna’ te ‘Sarajevski cvjetnik’. Bio je dobar poznavalac jezika, te se njegov angažman u najvećoj mjeri ogledao u prevođenju, posebno s turskog jezika. Također, novinar vrijedan spomena, urednik ‘Neretve’ Mehmed Hulusi, zbog svoje inteligencije u narodu je uživao visok ugled. Utemeljitelj bh. novinarstva je dakako Mehmed Šakir Kurtćehajić, čije ime ostaje ispisano zlatnim slovima u historiji našeg novinarstva. Bio je samouk, ovladao je turskim jezikom, te je neprekidnim trudom uspio da zablista i ostavi neizbrisivi trag u historiji novinarstva. Prvobitno je bio pisar, da bi vremenom napredovao do mjesta urednika lista ‘Bosna’. Svoj doprinos je dao i u ‘Sarajevskom cvjetniku’, a u posljednjem broju ‘Cvjetnika’ on piše da mu je želja “da mu zavičaj procvjeta”. I zaista, on je svojim likom i djelom otvorio put cvjetanju kako novinarstva, tako i društva. Zbog bolesti je umro vrlo mlad, a na mjestu urednika ga je zamijenio Salih Biogradlija.

Počeci bh. novinarstva se vežu za 1850. godinu a 1866. godine je otvorena prva štamparija, što možemo označiti kao pojavu koja je omogućila modernizaciju, afirmaciju pisane riječi, omogućila je pridavanje pažnje obrazovanju, te je ovo dakako predstavljalo put ka afirmaciji bosanskog jezika. U procesu začetka bh. novinarstva, franjevci daju izuzetan doprinos kroz svoju aktivnost, a njihov najznačajniji predstavnik Ivan Frano Jukić je bio pokretačem prvog bh. časopisa, koji je zbog tadašnjih prilika štampan izvan Bosne. Temelje razvijenog novinarstva koje danas imamo, dakako čine četiri lista koja su izlazila za vrijeme Osmanske uprave u Bosni. ‘Bosanski vjestnik’ i ‘Sarajevski cvjetnik’ su bili nezavisni listovi, a ‘Bosna’ i ‘Neretva’ su bili službeni listovi. Putem njih su objavljivane informacije, tumačeni zakoni, ali isto tako je bio zastupljen i zabavni sadržaj. Dakako, bez pojedinaca ne bi bila moguća ni ova ostvarenja, oni su isključivo iz ljubavi, a ne iz interesa ili određene koristi dali svoj doprinos, tako da je nezaobilazno spomenuti imena tvoraca bh. novinarstva na čelu sa Mehmedom Kurtćehajićem i Ivanom Franom Jukićem. Baštineći ono što su nam ovi ugledni pojedinci ostavili, trebamo biti svjesni uloge novinarstva u društvu, trebamo se boriti za napredak i jačanje profesije, ali isto tako važno je podsjećati se na početke, upravo zahvaljujući njima, upravo zahvaljujući tim prvim koracima, mi smo danas u prilici da se slobodno, neometano i bez većih poteškoća bavimo novinarstvom.


Literatura

  • Ademović, F. (1997): Prve novine i prvi novinari u BiH, Nezavisna unija profesionalnih novinara u BiH, Sarajevo,
  • Grgić, S.: Počeci bh. Novinarstva od 1850. do 1892, Sveučilište u Zadru, Zadar
  • Tucaković, Š. (2000): Historija komuniciranja, Univerzitetska knjiga, Sarajevo,
  • Tucaković, Š. (2004): Leksikon mas medija, Prosperitet, Sarajevo
  • author's avatar

    Autor: Rabija Arifović

    Rabija Arifović rođena je 1998. godine, porijeklom je iz Srebrenika. Behram-begovu medresu u Tuzli završila je 2017. godine. Studira na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, odsjek Komunikologija. Maja 2017. godine objavila je svoju prvu knjigu pod nazivom ‘Proljeće’. Piše za više portala i listova.

  • author's avatar

Close
Scroll Up