Press "Enter" to skip to content

INTERVJU / Bh. crtač i dizajner unikatnog stila – Jusuf Omerović

Mladi likovni umjetnik Jusuf Omerović rođen je 1997. godine u Gradačcu. Osnovno obrazovanje stekao je u Sarajevu, a 2017. godine završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Student je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Ono što Jusufa čini unikatnim jesu istančani talent, izuzetna umjetnička nastrojenost, umjetnički duh i um, pri čemu iskazuje ljubav i interesovanje u više segmenata. Veoma uspješno se bavi crtanjem i dizajnom.


Šta za Vas predstavlja umjetnost crtanja?

Umjetnost crtanja za mene predstavlja određeni oblik slobode, putem kojeg imam priliku iskazati svoje misli i osjećanja. Možda ono što crtam povremeneo ne izgleda kao nešto iznimno osjećajno ili pak toplo, ali dok sam crtao navedeno, osjećao sam potpunu slobodu i smiraj. Također, crtanje je i jedan od lijepih načina da se korisno iskoristi slobodno vrijeme, to nije tek puko “ubijanje” vremena, već čista umjetnost. Ne zaboravimo, mi vrijeme ne možemo ubiti, ali ono nas itekako može.

Kada je uočen Vaš prirodni dar za crtanje i šta je prethodilo odluci da se aktivno bavite navedenom umjetnošću?

Kao dječak toga nisam bio svjestan, nisam to uviđao, nego samo sam crtao, cijeli svoj život, sve što sam želio, čemu sam se nadao i o čemu sam maštao. Kako je vrijeme prolazilo, uvidio sam da mi crtanje ide i da me to na određeni način čini unikatnim, posebnim, te sam odlučio da svakim danom radim na svom usavršvanju u ovom segmentu, te da crtanje ostane aktivnost kojoj ću se posvećivati kroz vremena, jer to je ono što volim, to je moja strast. Odluka da ću uložiti beskrajni trud i zalaganje u crtanje kasnije se odrazila i u drugim aspektima života.

Da li ste naišli na pomoć i podršku u Vašem okruženju?

Kao što sam već konstatovao, crtanje me činilo posebnim, prepoznatljivim, drugačijim na neki način, posebno u krugu mojih prijatelja, pa tako nerijetko kada je god bila riječ o crtanju, uslijedila bi rečenica “Jusuf zna crtati”. Prijatelji su bili neiscrpan izvor podrške i pomoći, a komplimenata od njih nije nedostajalo, što je dakako bio podstrek da nastavim sa svojim radom. U datim trenucima, oni možda nisu ni uviđali da mi zapravo pomažu na taj način, ali itekako jesu i ja sam im istinski zahvalan.

Iz čega crpite svoju inspiraciju i motivaciju?

Inspiraciju crpim iz misli, mašte i emocija, to je ono isključivo naše i iz ovoga mogu proizaći istinska autorska djela, prožeta nečim unikatnim. Ukoliko pomislim na nešto dojmljivo i ako to mogu prenijeti na papir, nema sumnje da ću se posvetiti crtanju i pretakanju vizije u jasnu sliku. Isto tako je i sa maštom, iako sam sada da kažem odrasla osoba, mašta je dio mene i česti su trenuci maštanja, a zaista, kao umjetniku mi je to nezamjenjivo, kako bi se što slobodnije likovno izražavao. Ne mogu a da ne iznesem činjenicu da mašta u velikoj mjeri zavisi od emocija. Pa tako, ako su emocije lijepe, svijetle i smirajne i ako su one u kojima se uživa, kao produkt se javlja jednaka i mašta, radovi budu dosta veseliji i ljepši, a ako su pak emocije nestabilne, u nama nedefinisane, mašta je odmah za nekoliko nijansi tamnija, te nastaju radovi koji se mogu nazvati umjetnošću, ali naravno nisu toliko fascinantni i impresivni kao oni koji su uzrokovani emocijama iz najljepšeg spektra, pa čak u nekim slučajevima mogu biti i strašni.

Možete li nam predstaviti korake koji vode ka nastanku jedne slike, jednog umjetničkog djela?

Već sam spomenuo neke korake koji su važni, to jeste prije svega osjećaj, kreiranje slike u samim mislima, u glavi, dovoljno vremena, promišljanja i volje da se ta misao prenese na papir, u onim oblicima kako je zamišljena. Jedan od najvažnijih koraka jeste upornost i istrajnost, neodustajanje u trenucima kada stvari ne teku zamišljenom putanjom, jer nerijetko se desi da nešto ne mogu da nacrtam iz prvog pokušaja, ali ako u tom trenutku odustanem, sutra neću moći nikako završiti započeto, što znači kada se počne crtati, ide se do kraja, sve dok rad ne poprimi dimenzije, boje i oblike kakve su u našoj viziji.

U opusu Vaših djela se nalazi i veliki broj grafita. Dugo se ovaj vid umjetnosti podcjenjivao. Možete li nam reći odakle ljubav prema grafitima?

Ljubav prema graffitima se probudila još dok sam bio osnovac. Po našem gradu sam viđao i susretao mnogo grafita. Dakako, neizostavna je činjenica da sam se i sam bavio crtanjem, da sam slušao rep muziku i osjetio želju da budem dijelom ovoga. Javila se misao, možda ne znaš pisati pjesme i repati, ali znaš crtati. To je bila misao pokretnica i misao vodilja, tako sam se počeo baviti grafitima, sa tim “boldirana slova na zidu” kako sam ih ja nazvao u samom početku. I tako se u tome rodila ljubav. U grafitima ima mnogo stilova. Postoje grafiti koji se mogu pročitati i on koji pak ne mogu, a za mene su postali veoma značajni upravo zbog te misterioznosti riječi koje pišemo. Za mnoge su moji grafiti bili zagonetka, što je meni slalo poruku da je grafit dobar. Pored toga, u grafitima se može koristiti mnogo boja i tehnika, što je meni pomoglo da steknem i istančan osjećaj za boje i detalje. Grafiti su za mene bili dobra škola koja je postavila temelje za daljnji rad u likovnoj umjetnosti.

Kako društvo danas posmatra umjetnost crtanja grafita?

Iskreno govoreći, društvo na grafite gleda kao na vandalizam, jer je crtanje grafita na javnim mjestima ilegalno. Dijelim mišljenje da su grafiti na određenim mjestima i zidovima suvišni, ali to nije razlog da se jedna umjetnost naziva vandalizmom niti je razlog za prijezir onih koji ih crtaju. Postoje mjesta i zidovi gdje se grafiti smiju raditi i zaista su ti radovi vrijedni divljenja, te se mogu upisati u sami vrh umjetnosti modernog doba. Ako ne posjedujemo određeni talent, trebamo poštovati one koji ga posjeduje, a posebno treba uvažavati njegov rad, trud i zalaganje.

Vašu ljubav prema crtanju i dizajnu ste pretočili i u posao. Možete li nas upoznati sa projektima koje ste do sada realizovali i reći nam da li su u planu i novi poduhvati?

Često sam na društvenim mrežama nailazio na stranice drugih umjetnika, te sam uočio da rade po narudžbama neke radove s dominacijom portreta. Nadahnut time i ja sam odlučio da učinim sličnu stvar, napravio sam stranice na društvenim mrežama, a na njima sam izložio sve svoje radove i tehnike na raspolaganje onima koji su zainteresovani. Također, poslušao sam savjet svog profesora iz srednje škole koji mi je rekao da dobro crtam i da to crtanje trebam podići na neki viši nivo, da to ne bude isključivo talent, i evo, smatram da sam na ovaj način to i uspio. Preko svoje stranice koja nosi naziv ‘Art Balans’, stupio sam u saradnju sa brendom ‘Brotherlove Clothing’, koji proizvodi odjeću sa patriotskim natpisima. Za njih sam radio određene dizajne, a i u budućnosti planiramo nastavak saradnje. Također, sa ponosom i zadovoljstvom kažem da zajedno sa kolegom koji se bavi umjetnošću kaligrafije uskoro planiram napraviti izložbu što bi trebala biti iznimno lijepa prilika da se zajedničkim snagama predstavimo javnosti.

Smatrate li da vremenu u kojem živimo crtanje može biti primarno zanimanje u životu čovjeka?

U vremenu u kojem živimo samo crtanje nažalost ne može biti primarno zanimanje, ali ukoliko bismo uspjeli podići umjetnost crtanja na poseban nivo i ukoliko bismo probudili interesovanje društva, moglo bi biti. Onaj ko zna dobro crtati ima i impresivne i konstruktivne ideje, zna šta je trud i svakodnevni rad, što je neophodno na današnjici.

Da li naše društvo pruža adekvatnu podršku mladim umjetnicima?

Realno posmatrajući, naše društvo se još uvijek nalazi u fazi tranzicije i maksimalno je posvećeno onim problemima koji se nametnu kao veliki, tako da umjetnici u užem smislu nemaju “savršene” uvjete, a posebno mladi umjetnici koji tek postavljaju temelje svoje buduće karijere. Dakle, problema za umjetnike ima i oni su evidentni, ali vjerujem da bi naše društvo imalo više razumijevanja i da bi bilo više ulaganja da je vremenski kontekst drugačiji i da je drugačija konstelacija snaga na terenu. Kada dođe bolje vrijeme, uvjeren sam da naše društvo neće zaboraviti umjetnike.

S obzirom na to da hodite putem svojih ambicija i snova, možete li poslati poruku mladim ljudima koji pokušavaju pronaći hrabrost za isto?

Ovim putem pozivam i druge mlade ljude da probude svoje ambicije, težnje, ciljeve i snove koje su sanjali još kao djeca, da nikada ne zaborave onog malog sebe koji je maštao i želio da bude ovo ili ono, pa kada nas kao djecu ništa nije moglo spriječiti da maštamo o onome što želimo biti, šta nas to zaustavlja danas kada smo veliki. Ostavimo izgovore po strani i budimo hrabri slijediti snove. Iza sebe ostavimo pesimizam i negativno razmišljanje, očekivanje da će neko drugi pomoći u rješavanju problema. Rad će nas sigurno umoriti, ali će nas nerad ubiti. Treba učiti i čitati, jer svako znanje je drugačiji pogled na svijet, a svaka knjiga je novi prozor sa pogledom na svijet. Skupljajte momente kojih ćete se rado sjećati, nižite uspjehe i budite pomoć i podrška jedni drugima u pozitivnim stvarima. Ako uspijemo promijeniti sami sebe, uspjet ćemo unaprijediti i naše društvo. Sve ovo je tako maštovito, ali ništa nas ne smije zaustaviti da ovo ne uradimo.

Hvala Vam na razgovoru!

Hvala vama, drago mi je da sam upisan među ambiciozne mlade osobe, te se nadam da će u našoj javnosti svakim danom i u sve većoj mjeri biti zastupljen govor o mladim ljudima, koji su svojim djelom svijetli primjer i svijetla tačka našeg društva. I naravno, želim uputiti pohvalu za vaš web-magazin koji promovira mlade ljude, a i sama ekipa je sastavljena od mladih i ambicioznih ljudi.

  • author's avatar

    Autor: Rabija Arifović

    Rabija Arifović rođena je 1998. godine, porijeklom je iz Srebrenika. Behram-begovu medresu u Tuzli završila je 2017. godine. Studira na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, odsjek Komunikologija. Maja 2017. godine objavila je svoju prvu knjigu pod nazivom ‘Proljeće’. Piše za više portala i listova.

  • author's avatar

Close
Scroll Up