Press "Enter" to skip to content

Safer Grbić, Umijeće pisanja poezije No. 6

Mostar

 

Umiru oni što misle da rat jesu preživjeli, jer
rat nikada nije niti stao.
On, svojim skutima mnoga mjesta tare:
žene razodjevene sa bocom gadnom
i psom koji laje,
promatraju Stari most
sa vrha munare.
Biće griješim, pretjerujem
ipak stranske žene sa Istoka
naviru velovima prekrivene
i baš kada pomislim (!)
mujezin plačnim glasom oduči učenje svoje,
pa pohiti ulaznice da naplati,
da koga ne propusti,
da dušu ne ogriješi, Bože.
Zamandaljena vrata za molitvu stalnu, ali
gle! Mesdžid u skladište vina prenamijenjen, tamo.
Neko je pričao o veleučenima grada ovog,
samo hamelj sada je ost'o –
što ne razumije skute rata,
aman što ne razumije što je post'o.
I tako, lijepa varoš,
ako izuzmemo miris grijeha
iako nije ovdje golotinja i jeftino vino razlog sreći –
njihov grijeh od svega toga je uistinu mnogo veći!

  • author's avatar

    Autor: Redakcija

    Nedostaju biografski podaci.

  • author's avatar

Close
Scroll Up